Nakon šest godina života u tami, dvadesetsedmogodišnji Predrag Radojčić nedavno je progledao. Čudo se desilo u Univerzitetskoj bolnici "St. Johannes" u Salzburgu, gdje je profesor Ginter Grabner nekoliko puta operisao oči mladog Dobojlije. Predraga je od slijepila spasio zub, čije je tkivo bilo osnova za pravljenje vještačke rožnjače za mladićevo oko.
Kršni momak, bivši pitomac Vojne akademije, iz rodne Jošave, kod Doboja, nedavno je otputovao na kontrolu u Austriju. Kontrolni pregled potvrdio je da se višegodišnja upornost isplatila. Liječenje je uspjelo, oko spaseno, Predrag Radojčić više nije slijep.
I danas se Predrag sa zebnjom sjeća nesreće koju je doživio na gradilištu, radeći tokom raspusta za džeparac.
- Dvadeseti jula 2001. godine neću nikada zaboraviti. Cijev koja pod pritiskom transportuje malter prsnula mi je direktno u oči. Nisam znao koliko je povreda teška dok me nisu smjestili u bolnicu - priča Predrag.
Poslije liječenja u Doboju, smješten je u Beograd, ali 29. decembra rožnjača je pukla i tada je potpuno oslijepio. Ne želeći da se preda, potpuno se posvetio proučavanju očnih bolesti i život prilagodio novoj situaciji. Naučio je Brajevo pismo za slijepe, kupio zvučni ručni sat, kalkulator koji "govori" i kompjuterske programe koji su napravljeni za slabovida lica.
Pokušao je mnoge metode liječenja, a Rajko Savić, vlasnik preduzeća "Građ-promet", u kojem se dogodila nesreća, nesebično ga je finansijski podržavao.
Otac Obrad Radojčić bio je donator ćelija rožnjače iz vlastitih očiju, koja je presađivana u Predragove oči, ali ni to nije uspjelo.
- U Beogradu su mi preporučili da pokušam u Austriji. Poslije pregleda i priprema, prva operacija u Salzburgu, pod totalnom narkozom, trajala je skoro osam sati. Posljednja je obavljena u septembru prošle godine i od tada na jedno oko vidim skoro u potpunosti - kaže Predrag.
Ljekarski tim iz Austrije, prije ključnog operativnog zahvata, izvadio mu je zdrav zub s dijelom kosti vilice. Od toga je napravljena vještačka rožnjača koju je u fazi pripreme tri mjeseca nosio u mišićnom džepu donjeg očnog kapka. Sve troškove liječenja, koje je koštalo skoro 50.000 maraka, platio je Savić i "Građ-promet".
Predrag ne krije da je put do izlječenja bio praćen nadama, brigom, ali i razočarenjem. Za šest godina, koliko je bio bez vida, naučio je, kaže, mnogo o životu i ljudima.
- Nije bilo lako ni kada sam progledao. Išao sam Salzburgom i shvatio da sam zaboravio da hodam gradom bez štapa. Gotovo sam padao. Ali, bio sam presrećan - kazuje Predrag.
Od momenta kada je doživio nesreću, totalnog sljepila i ponovnog vraćanja vida, imao je jedanaest komplikovanih operacija. Prije nego što je otputovao na kontrolni pregled, Udruženju slabovidih lica poklonio je bijeli štap, zvučni sat i pomagala koja je koristio dok su mu bila potrebna. Hrabro je gledao u objektiv fotoaparata dok se fotografisao za "Fokus", tvrdeći da mu blic ne smeta i da su ljekari preporučili da svijet posmatra kao i svi oni koji nemaju problema s vidom.