Za Božić je u srpskom narodu vezano mnogo običaja, kao što su paljenje badnjaka, pijukanje, pravljenje česnice, pečenje pečenice i slično, koji vuku korijene iz vremena kada su Stari Sloveni bili mnogobožci, a koji su, primanjem hrišćanstva hristijanizovani i ušli u pravoslavnu crkvu.
Na dva dana pred Božić, 5. januara, obilježava se Tucindan. Toga dana
se kolje i priprema pečenica za Božić. Ime Tucindan potiče od
nekadašnjeg običaja da se pečenica "tuče", odnosno ubija krupicom soli.
Kasnije se to radilo ušicama sjekire, pa se onda, ubijeno ili ošamućeno
prase ili jagnje klalo i redilo.
Kod Srba postoji i vjerovanje da na Tucindan djecu ne valja tući, jer
će inače cijele godine biti nevaljala i bolovaće od čireva.
Dan uoči Božića, 6. januara, naziva se Badnji dan. Naziv je dobio po
običaju da se toga dana badnjak siječe i unosi u kuću. S ovim danom
počinje božićno slavlje. Prema ranijim običajima, rano ujutro, obično u
zoru, prije nego izađe sunce, pucanjem iz pušaka ili prangija
objavljivao se polazak domaćina i sinova ili unuka u šumu po badnjak.
Za badnjak se obično bira mlado hrastovo ili cerovo drvo, a u nekim
krajevima siječe se i jelovo ili borovo drvo. Stablo koje se bira za
badnjak treba da bude toliko da ga domaćin na ramenu može donijeti kući.
Kada odabere odgovarajuće drvo, domaćin se okrene ka istoku, tri puta
se prekrsti, pomene Boga, svoju slavu i sutrašnji praznik, pa uzima
sjekiru u ruke i siječe badnjak. Badnjak se siječe i zasjeca sjekirom
ukoso, sa istočne strane. Vodi se računa da drvo prilikom pada padne
direktno na zemlju, odnosno da ne padne na neko drvo u okolini. Kada
posiječe badnjak, domaćin ga na ramenu donosi kući, uspravi ga uz zid
kuće pored ulaznih vrata, gdje stoji do uveče. Na Badnji dan žene u
kući peku božićne kolače i pripremaju trpezu za Božić. Badnje veče,
praktično spaja Badnji dan i Božić. Zato se u srpskom narodu ustalio i
izraz Božić i Badnji dan koji se upotrebljava kada se želi reći da su
neke osobe prijateljski bliske i vezane.
Na Badnje veče domaćin presijeca badnjak i unosi ga u kuću zajedno sa
slamom i pečenicom. Pečenica se nosi na ražnju, obično je dvojica
muškaraca iz kuće nose između sebe. Jedan od njih prvo stupa desnom
nogom preko praga i pozdravlja domaćicu i ostale žene u kući riječima:
"Dobro veče! Čestit Božić i Badnje veče!" Domaćica i ostale žene
posipaju pečenicu i domaćina sa zobi i pšenicom, odgovarajući: "Dobro
veče! Čestiti vi i vaša pečenica!" Pečenica se zatim unosi u sobu gdje
se večera na Badnje veče i ruča na Božić i prislanja se na istočni zid,
uz ikone i kandilo. Jedan dio badnjaka se odmah loži na ognjištu ili u
šporetu, a tamo gdje nema peći ili šporeta, badnjak se stavlja kod
pečenice.
Poslije badnjaka u kuću se unosi slama. Prilikom unošenja slame domaćin
i domaćica govore i postupaju kao kad se unosio badnjak i pečenica.
Slama se posipa po cijeloj kući. Domaćica u slamu pod stolom, gdje se
večera, stavlja razne slatkiše, sitne poklone i igračkice, koje djeca
traže i pijuču kao pilići. Slama simbolizuje onu slamu u pećini na
kojoj se Hristos rodio.
Kada se unese pečenica, badnjak i slama, ukućani svi zajedno stanu na
molitvu, pomole se Bogu, pročitaju molitve koje znaju, čestitaju jedni
drugima praznik i Badnje veče i sjedaju za trpezu. Večera je posna,
obično se priprema prebranac, svježa ili sušena riba i druga posna jela.
Na sam Božić ujutro, prije svitanja, zvone sva zvona na pravoslavnim
hramovima, a običaj je i da se puca iz pušaka i na taj način objavljuje
dolazak Božića i božićnog slavlja. Domaćin i svi ukućani oblače
najsvečanije odijelo i odlaze u crkvu na jutrenje i božićnu liturgiju.
Poslije službe u crkvi se pričešćuje i taj hljeb i vino su prvo što se
jede na Božić. Čestita se Božić, a zatim se čita poslanica patrijarha
ili čestitka episkopa. Ljudi se pozdravljaju riječima: "Hristos se
rodi!" i otpozdravljaju sa: "Vaistinu se rodi!"
Kada domaćin dođe kući iz crkve, pozdravi sve ukućane s ovim radosnim
božićnim pozdravom, i oni mu otpozdrave ljubeći se međusobno i
čestitajući jedni drugima praznik.
Nakon čestitki pristupa se božićnom ručku koji je uvijek bogat, jer dolazi nakon dugog posta.
Rano ujutro na Božić, domaćica zamijesi tijesto od kojeg peče pogaču,
koja se zove česnica. U nju se stavlja metalni novčić, odozgo se zabode
grančica badnjaka, i ta česnica ima ulogu slavskog kolača na Božić.
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gdje je već postavljen
božićni ručak. Domaćin od pečenice za Božić siječe najprije lijevu
plećku, negdje i glavu, dio od rebara i srce. Kada svi stanu za sto,
domaćin zapali svijeću, uzima kadionicu, okadi ikone, kandilo i sve
prisutne, preda nekom mlađem kadionicu koji kadi cijelu kuću. Ukoliko
neko zna pjeva se božićni tropar, a ako ne, čita se "Oče naš" naglas.
Kad se molitva završi pristupa se lomljenju česnice. Česnica se okreće
kao slavski kolač, preliva vinom i na kraju lomi na onoliko dijelova
koliko ima ukućana. Onaj ko dobije dio česnice u kojoj je novčić, po
narodnom vjerovanju, biće srećan cijele te godine. Kada se završi
lomljenje česnice, ukućani jedni drugima čestitaju praznik i sjedaju za
trpezu.
Na Božić, rano prije podne, u kuću dolazi specijalni gost a naziva se
položajnik ili polaznik. Položajnik označava dolazak Hrista u svaki
dom, i on je slika Gospoda koji na taj dan dolazi među ljude.
Položajnik je na Božić najpoštovaniji gost i ukućani mu ukazuju svaku
čast. Položajnik pozdravi dom božićnim pozdravom, ljubi se s ukućanima
i odlazi kod šporeta ili peći, ranije na ognjištu, džara vatru i govori
zdravicu: "Koliko varnica, toliko srećica, koliko varnica toliko
parica, koliko varnica toliko u toru ovaca, koliko varnica toliko
prasadi i jaganjaca, koliko varnica, toliko gusaka i piladi, a najviše
zdravlja i veselja, amin, Bože, daj".
Domaćica poslije toga poslužuje polažajnika i daruje ga nekim
prikladnim poklonom, jer se on smatra čovjekom koji na Božić donosi
sreću u kuću.
Komentari (10)
