"Željeznice Republike Srpske", zajedno s putnom mrežom čine važan krvotok države. U sistemu ŽRS zaposleno je više od tri hiljade radnika, a glavni izazov za novo rukovodstvo je modernizacija i nabavka novih tehnologija, kaže za "Fokus" vršilac dužnosti generalnog direktora, Petko Stanojević.
Prethodna uprava nije imala viziju šta su prioriteti. Oni su mnogo
novca trošili na održavanje sistema koji zahtijeva velike investicije i
potpuno novi pristup. Pouzdano znam da ova Vlada RS ne želi muzejske
eksponate na našoj pruzi i potpuno se slažem s onima koji smatraju da
su nam potrebne nove lokomotive, vagoni i bezbjedne šine. Bez novih
investicija naše željeznice bi završile na sporednom kolosjeku, a to
nikome nije u interesu.
Kako do investicija?
STANOJEVIĆ: Američki "Dženeral-elektrik" ozbiljno je zainteresovan za
investicije. Premijer Milorad Dodik i delegacija ŽRS već su imali
razgovore s amerikancima u Italiji. Projekti su sasvim izvjesni i pri
kraju je izrada studije izvodljivosti koja će biti finalizovana u martu
sljedeće godine. Za otprilike tri do četiri godine vozovi na relaciji
Prijedor - Doboj, mogli bi postizati brzinu od 160 kilometara na sat.
Sramota me da kažem koliko smo sada spori.
Koji je sadašnji prosjek brzine vozova?
STANOJEVIĆ: Tri puta manji od projektovane, čak i na dionicama koje su
navodno rekonstruisane, kao što je ona od Jošavke do Banje Luke, vozimo
oko pedeset kilometara na sat. Imamo neobezbijeđene pružne prelaze na
kojima su naši građani ginuli, tako da nismo samo spori, već i opasni.
Od momenta kada mašinovođa uključi brzo kočenje, zaustavni put voza je
420 metara, a ponekad i mnogo duži. Moj otac, kao i većina porodice,
radili su na željeznici tako da sam od malih nogu i kroz porodicu
naučio šta su željeznice i koji problemi ih prate.
Koji su trenutno problemi u ŽRS i šta ste odredili kao prioritet u svom radu?
STANOJEVIĆ: Ispravljamo greške i muku mučimo s nevjerovatnim potezima
koje je učinjeno ranijih godina, dok su SDS i PDP bili na vlasti. U
Portugalu je Sreten Telabak iz kreditnih sredstava kupio vagone za koje
se kasnije ispostavilo da ne mogu na našu prugu, jer su preširoki.
Sklapani su ugovori sa češkim preduzećima uz plaćanje avansa od milion
maraka, a za eventualni spor nadležan je sud u Pragu?! To je
nevjerovatan eksperiment u koji se prethodno rukovodstvo upuštalo.
Plaćali su da eksperimentišu na nama, jer to što su oni namjeravali da
urade s našim lokomotivama ne postoji nigdje u svijetu, niti je ikada
napravljeno. Takav remont lokomotiva nikada i nigdje nije rađen, ali to
je već pitanje za samu struku. O kupovini dizel-garnitura na njemačkom
otpadu i sumnjivim ugovorima sa Slovencima javnost je već čula. Sve to
me užasno nervira i kao čovjeka i kao rukovodioca.
Šta ste uradili u međuvremenu, otkad ste imenovani za v.d. generalnog direktora?
STANOJEVIĆ: Nema potrebe da se hvalim, jer djela najbolje govore o
svemu. Već smo sklopili ugovore s jednim austrijskim preduzećem i
uposlili radionice za popravku šinskih vozila u Prijedoru koja je bila
bez posla. Našli smo investitore koji su uložili svoj novac za popravku
stotinu neispravnih vagona koji godinama leže na slijepim kolosjecima.
Ti vagoni su bili potpuno neupotrebljivi ali, eto, našli smo modus da
ih popravimo i čak iznajmimo.
Željezničari su nedavno štrajkovali, a aktuelno je i imenovanje
generalnog direktora ŽRS. Javnost je bila zbunjena kadrovskom politikom
u preduzeću. Šta se u stvari dešavalo?
STANOJEVIĆ: Bilo je mnogo lokalnog podmetanja i "igranki" u kojima ne
želim da učestvujem jer bi mi bilo mnogo lakše da predajem na nekom
fakultetu. Drago mi je što sam omogućio da se potpiše kolektivni ugovor
po mjeri radnika jer smo kroz plate zaposlenih dokazali da smo bolji
dio BiH. Ima mnogo sujetnih i onih koji bi da iskoriste položaj za
svoje lične ciljeve. Radnici su digli svoj glas protiv Lajčaka i to je
njihovo pravo. Pored pruge sam rođen i stalo mi je da imamo prugu koja
nije zarasla u šiblje. Da mi je ponuđeno da budem direktor
brodogradilišta ili aerodroma, nikada ne bih pristao, jer to nije moj
fah.