VRLO ZANIMLJIVO PITANJE..
Moje misljenje:
Dzaba nekom ako ne jede meso i ide u crkvu/dzamiju ako su mu misli gresne i zlonamjerne.
Sta vi kazete?

Koliko ja znam post podrazumjeva i jedno i drugo. Ne postoji post dusom i post tijelom. Post je odricanje
"Tjelesnim" postom mi visestruko stavljamo svoj duh na kušnju, a to dvoje su nerazdojivi i zajedno čine pojedinca. Ali pošto su dosta prije mene ljudi o tome govorili a i obzirom da smisao posta već postoji iskoristiću se rijecima Velikog Vasilija Ostroškog

Post rađa Proroke. Ojačava moćne. Umudruje zakonodavce. Naoružava junake. Vežba borce. Odbija iskušenja. Stanuje zajedno sa trezvenošću i čistotom. U ratovima čini podvige a u vreme mira uči tihovanju. Osvećuje posvećene i usavršava sveštenike. Niko ne može da se približi Žrtveniku i da završi božansku Liturgiju, a da prethodno nije postio.

Za vrhunski primer i obrazac imamo samoga Gospoda. Gospod Isus Hristos, dakle, posle četrdesetodnevnog posta počeo je svoje delo na zemlji. Prvo je utvrdio i naoružao telo, koje je primio nas radi, postom, a zatim dopustio kušanja od strane đavola. Slično i mi, postom da se pripremimo i uvežbamo u našoj borbi protiv duhovnih neprijatelja.
U jednom sumnjivom ratničkom sukobu, prisustvo nekog saveznika uz stranu jednoga, dovodi do poraza drugoga. Dakle, duh i telo nalaze se u stanju (stalnog) sukoba. Kome ćeš biti saveznik? Ako si saveznik telu, oslabišeć duh. Dok, ako si saveznik duhu, podčinićeš telo. Ukoliko želiš da ojačaš svoj duh, kroti telo postom.

E sad malo konkretnije o samom naslovu ove teme, govori :

Ne ograničavaj, međutim vrlinu posta samo na ishranu. Istinski post nije samo odricanje od različite hrane, nego odricanje od strasti i grehova: Da nikome ne učiniš nepravdu. Da oprostiš bližnjemu svome za uvredu koju ti je naneo, za zlo što ti je učinio, za dug što ti je dužan. Inače, ne jedeš meso, ali jedeš samoga brata svoga. Ne piješ piće, ali unižavaš durgoga čoveka.
Sveto Pismo navodi: "Teško onima koji se opijaju bez vina". Takvo pijanstvo je, primera radi, gnjev, koji navodi dušu da prezire. I strah takođe, koji parališe razum. Uopšte, svaka strast koja pomračuje um, jeste pijanstvo. Gnevljiv čovek se opija svojom strašću. Ne misli koga ima ispred sebe. Kao da se bori u noći, grabi šta stigne, spotiče se o svakoga. Ne zna šta govori, psuje, udara, preti, proklinje, viče...
Ako, dakle, hoćeš da stvarno postiš, treba da izbegavaš svaku strast.


A sad.... ako neki ljudi imaju svoje teorije ili "načine posta" .... mislim da je nepotrebno to da se komentariše.

Bitno je za zdravlje,a osoba nije nista bolja u dusi ako posti, a cini zla djela.

Slazem se sa xgolubomx

lijepo receno golubane...samo interesuje me koliko vas zaista vjeruje,ali zaista, da ce vaskrsnuti poslije strasnog suda???...mozda cete pomisliti da skrecem sa teme ali ako sami sebi ISKRENO odgovorite na ovo pitanje tek tada ce post imati potpunog smisla....mada i ko ne vjeruje u boga (bilo kog)ako ispostuje post u svakom smislu, bice makar podnosljiviji za zemaljski suzivot....

Znaš kako, uvijek postim poslednju sedmicu pred Božić i Vaskrs, čisto iz porodične tradicije, ne iz nekih svojih dubokih duhovnih uvjerenja, doduše, ima tu i nekog mog konta, al' da ne smaram. E sad što se tiče mrsne hrane nikad' mi nije to bio problem, al' seks i alkohol, teško. Sjećam se prošle godine, da neko ne pomisli da se ovim hvalim, ovo je sramota, bruka, pred Božić, na Badnje veče, odem do grada sa svojom djevojkom, napijem se kao čep, odemo do mene, znate svi šta se tad desilo, i ujutro odem na pričešće. Sveštenik me pita na ispovijesti, da li se kajem, a ja onako k'o pokis'o samo klimam glavom, mislim se šta, ko, gdje. Ne mislim sebe da operem, al' moje mišljenje je da apsolutna većina omladine kod nas(ovo pričam za pravoslavce), ne poštuje post u potpunosti(ako ga u opšte i posti).

posteno totally...bolje i tako nego biti licemjer

To je iznad svega duhovno pitanje i ne ide nikako sa zastavom koju vioris Damso,sto ce reci da je neiskreno kad ateista postavlja duhovne teme.

Važno je :
Budite radosni kad god vam se za to pruža mogućnost, i kad god za to nalazite snage u sebi, jer trenuci čiste radosti vrijede više nego čitavi mjeseci našeg života provedeni u mutnoj igri naših sitnih i krupnih strasti i prohtjeva. (Njihova propinjanja su ćudljiva i nezdrava, njihova nezadovoljenja nesigurna i kratkotrajna, sam sebi cilj i svrha!) A minut čiste radosti ostaje u nama zauvijek, kao sjaj koji ništa ne može zamračiti. Što ne boli - to nije život, što ne prolazi - to nije sreća.
Ko nosi u sebi veliku, istinsku strast, taj je nesrećan i mučen više nego stotina drugih ljudi zajedno, ali je pošteđen od mnogih sitnih briga i nedaća koje muče većinu ostalih ljudi cijelog vijeka i svakog dana pomalo..."