Malo je tužno al’ ipak postojano !!!
.....

Ostaviću za sobom knjige koje ću izdati, buduću suprugu i volio bih da imamo troje djece od toga dva sina i jednu kćerku, 12 unučića i 48 praunučića i 144 pra praunučića....
Volio bih da umrem prije buduće drage, da ne bih gledao kako sahranjuju i dio mene s’ njom (sebično,možda od mene ali šta da se radi).
Svoju ostavštinu od Nobelove nagrade, za koju sam ubijeđen da ću dobititi za 10-12,5 godina, ostavit ću u dobrotvorne svrhe .....
Možda i ja zavještam organe, mada kome može da pomogne srce staro 99 godina, jer se nadam da ću do te starosne dobi biti živ...
Želio bih da me ljudi pamte po nečemu što sam ja na primjer uradio prvi u svijetu, npr prvi da budem na Marsu.A ko zna, možda je i to u nekom procentu moguće jer uskoro polazim u školu za astronauta....... hihihi

A svoj kraj zamišljam kao vrlo brz. Infarkt u 99 godini i to je to.
Da ne mučim ni sebe ni druge. Samo legnem i nikada se ne probudim iz sna.....
Ako smијem da izrazim želju, na mojoj sahrani treba da se svira nešto od Mocarta, možda njegov Rekvijem !!!
