....... Ne ne ne ne ............... ne nema povratka na staro !!!!
Dok ovo pišem, kako samo prsti moji lepršavo i samouvjereno klize po tipkovnici, bez napora,a nekad ....
Prvu ljubav ona mi je dala i svu toplinu nježnog srca svog, moje tajne tad još nije znala ni nemirne staze srca mog, i onda me je ostavila ......
Veoma sam ponosan na samog sebe, pošto ni sam još ne znam kako sam uspio da pobjedim u ovako neizvjesnoj igri. Kad se sjetim,tad sam imao samo grčeve po čitavom tijelu, po rukama, leđima, nogama... i u glavi ....
A sve dok nisam rasčistio zamisli da me je ostavila, i da ne osjeća ništa prema meni?
Pa to je kao da yebeš plastičnu lutku.
Zahvalan sam joj što je bila iskrena, ali našao sam pravu koja me osjeća.
Oduvjek sam bio borac i borio sam se za sebe i nju, sad se borim samo za sebe.?!
Ako te neko jednom jako povrijedi, sasvim je sigurno da će se kad tad ponoviti...
Zato ipak, nema povratka, što je bilo bilo je, da je moglo biti dobro trajalo bi i ne bi niti došlo do rastanka...
Život je samo jedan...