Ja ovo pišem, nastojim da se oduprem omamljujućoj snazi lažnih i falš dokumenata, da se prepustim tkanju proze kojoj su "dokumenta" samo pitka i realna a eksplicitno slušajući sebe samog.

Sarajevo je definitivno i isključivo grad jednog naroda.
Sarajevo i Bošnjaci produkt su dviju slika o sebi samima.
Jedna virtualna, propagandna koja se emituje za vanjski svijet
a druga stvarna, realna i tužna koja se odvija u tamnom vilajetu.

Možete li zamisliti da se na prvom portalu države koji je ujedno
portal glavne avlije u BIH - sarajevo-x.com redom brišu ,
zaključavaju ili od očiju javnosti sakrivaju teme
koje ne odgovaraju slici Sarajeva kao
multi-kulti grada i slici Bošnjaka kao
veselih, benignih i opičenih muslimana u srcu Europe.

Da se to radi u Banjaluci ili Mostaru odmah bi dežurni mislioci
pluralne građanštine reagovali kako to nije čudno
budući da se radi o Karadžićevoj i Bobanovoj
ostavštini al kad se cenzura provodi brutalno pod bošnjačkom
palicom onda je to u nekom valjda višem cilju pa ju
zbog toga ne treba ni napadati.
Haris Silajdžić i "drugovi" nisu rasli uz buntovničku rock grup "The Doors",
niti uz kreativni i u ono doba u našoj urbanoj muzici revolucionarni
zvuk i muzički izraz grupe "Indeksi" (vole isključivo čudan zvuk Istoka).
Ne znam koji je zvučni back ground Željke Komšića,
narodnjačkog političara broj jedan u postratnoj BiH,
uz koju je muziku on rastao i kakav je njegov muzički ukus,
ali su dobre šanse da mu nije "ležao" Davorin Popović i sarajevska škola,
prije bi rekao oni "Indexi"."Simpaty for the devil" ("Simpatija za đavola".


...ja, ja sam...list spoznaje sam o sebi kojemu se još ne nazire kraj...ja jesam, samo je to važno...!!!

Šta VI kažete na sve ovo, da li je ova moja projekcija ka vama suviše subjektvna ???

Za mene je Sarajevo postao strani grad,ali moram priznati da imaju dobre cevapcice 10 u pola,pogotovo u ''Petici'' kod Ferhatovica.
Nekada je taj grad imao dusu i bio primjer drugima,a danas je to jednonacionalan grad u koji nisu dobrodosli Srbi,Hrvati...Dok se po njemu sepure Sandzaklije,Siptari,Mudzahedini,Arapi,Turci i ostali srbomrzci...!!!???

Hodajući Bosnom za svoj ćejf a za svoj dukat jedan lik slikovito u Banjoj Luci meni reče: „Tko kaže da Bosne nema“, ma Bosne će biti sve dok budu htjeli „veliki“ i dok njima to bude odgovaralo, a kad budu oni okrenuli ploču ode i Bosna i sanjalice s njom... svatko svom jatu onda odleprša jer mutne vode Bosnom teku“!!!

Šetajući Bosnom čovjek ne može da i ne primjeti:
Osnova Sarajevskog problema danas, osim teško nadoknadivog nedostataka ljudi karakterističnih "gradskih urbanih" manira, jeste da Bosanski glavni grad ne nudi ništa, postajući istovremeno prostor za razvoj rigidnog religijskog pokreta koji zabrinjavajuće brzo mijenjaju sliku sredine i projektuje na Vas percepciju svakidašnje monotone i mentalno zapuštene učmale Arapske mahale.
Fali li današnjem Sarajevu i njegovim stanovnicima samopoštovanja? To bi, sasvim sigurno, mogao biti jedan od puteva deprovincijalizacije.
Istina je da grad ne čine kuće, nego ljudi.
Vjerovatno nikada nećemo saznati koliko je duše grada otišlo s njegovim predratnim žiteljima, danas rasutim od Cetinja do Atlante, ali bi jedan "eksperimentalni neboder", u kojem bi neko vrijeme proveli zajedno i u Sarajevu, mozda odgovorio na pitanje da li bi nam bilo bolje da su tu:
Austrija: Dzevad Karahasan, Ivica Osim, Miroslav Prstojevic
Ceska: Vlado Azinovic, Senad Hadzimusic Teno, Dejan Ducic
Engleska: Lida Hujic, Neven Andjelic, Nebojsa Gusic, Tihomir Loza
Francuska: Haris Dzinovic, Haris Burina, Milomir Kovacevic Strasni
Holandija: Slobodan Blagojevic, Mladen Sancanin, Hamdija Demirovic,
Ademir Arapovic
Hrvatska: Miljenko Jergovic, Mersad Berber
Srbija: Goran Bregovic, Emir Kusturica, Nenad Jankovic (dr. Karajlic), Boro Stjepanovic, Gorcin Stojanovic, Dusko Trifunovic, Zeljko Cvijanovic, Mile Kitic
Kanada: Manojlo Tomic, Goran Simic, Zlatko Arslanagic
Luksemburg: Armin Beslija
Njemacka: Stevan Tontic, Suad Jakirlic, Ranko Sladojevic
Slovenija: Branko Djuric, Sasa Losic, Zijah Sokolovic, Ismar Mujezinovic, Ervin Rustemagic, Mirsad Begic
SAD: Pedja Kojovic, Aleksandar Hemon, Zoran Stevanovic, Sasa Savic, Darko Jelisic Dare, Semezdin Mehmedinovic, Ivica Puljic, Davor Wagner, Orhan Mekic, Srdjan Jevdjevic
Svicarska: Srdjan Bajic Baja
Svedska: Midhat Ajanovic Ajan

Sarajevo je dosadan grad i ne pruža mogućnost zadovoljavanja ičega do osnovnih potreba svojih građana. Gradom šetaju čudni likovi koji vonju na davnu uskislu Otomansku prošlost. A u gradu se mogu vidjeti žene u čudnim oklopima, pa valjda odatle naziv „frigidna oklopuša“. Pogani jezik mahale nije se još zaustavio na diferencijaciji ljudu, zapravo ko iole miriše na plavo ili crveno za njega nema mjesta u Sarajevskom dunjaluku, pa ja predpostavljam da ovo nije konačna lista umnih ljudi kojima se Sarajevo tako olako zahvalilo na usluzi.
Glavni protagonista nekakve kulture u današnjem Sarajevu je Abdulah Sidran.Taj kvazi intelektalac ima u svom mentalnom sklopu kodiranu crtu mržnje prema svemu što dolazi iz Hrišćanski njedara.
Taj duboko nesretan čovjek, zato sto ne zna istinu ima svoje čudne aršine kojima karkteriše i pljuje na sve oni koji nisu „učmali“ i primitivni poput njega. Čovjek koji lakše podnosi katastrofu nego znanje. On ne zna šta je naša Evropska stvarnost i tradicija, ne zna šta hoće. Suviše često ispoljava nekontrolisani primitivizam a od bureka i ćevapčića, jela bez mašte, želi da napravi kultni i kulinarski brend Bosne. Ja ipak mislim da je najjači brend Bosne netolerancija koja je prešla u neodrživu mržnju.
Sarajvo ima u svoj tradiciji duboko ukorjenjenu osobinu da odbacuje ljude koji misle svojom glavom i na svoj način a čije mišljenje odudara od tamne svakodnevnice vilajeta. Znamo gdje je završio Meša Selimović,Ivo Andrić, Vladimir Prelog i još drugi iz tog perioda.
Istovremeno, nikakav vid supkulture ne postoji. Izgleda da su suviše u mentalnoj bijedi, pa sada svako vuče sam i samo za sebe. U gradu ne postoji, recimo, niti jedna organizirana kulturna skupina koja ima uticaja a da nije ispolitizirana. Takodjer, Sarajevo nema niti jednog underground kluba i jos barem milion stvari koje imaju svjetski gradovi.
Da li će se ikad u Sarajevo vratiti; Goran Bregović, Emir Kusturica, dr. Nele Karajlić,Miljenko Jergović, Zdravko Ćolić i još mnogi drugi bez koji grad predstavlja jednu običnu banalnu Bosansku „kasabicu“ .....Ako bi se ovakvi ljudi vratili ko zna, možda bi mentalno provjetrili i pročistili grad, a ovako sve je u q.........i bojim se da će umrijeti i pjesma o Emini.

Sve što sam rekao u svojim tekstovima o Sarajevu istina je nažalost...
O tom „gradu“ ima još dosta da se kaže. Između ostalog recimo
spremanje „pice“ na Sarajevski način. hmhmhm
Samo bih htio da dodam koliko su nevjerovatno reakcije
na moje tekstove preko poruka na PP i na e-mail,koje
sadrže neku varijaciju izjave sa slijedećom
suštinom: "Ma šta ti znaš levatu jedan.
Ti si napustio Sarajevo, piši sad o svojoj Sloveniji".
Nema šta, veoma širokogrud i kosmpolitski pogled na svijet!
Jer, ja nisam otiša da odagnam dosadu, nego da bi se između
bezbrojnih pitanja, nade, sreće, ljubavi i
rata i "porata" spasi glava.Valjda je u meni preovladao
libido za postajanjem. Mislim da je to
prirodno i normalno pa ih ja zato uzimam
kao zvijeri, usplahirene koje su ostale bez plijena.

Neki dan kad sam putovala, slucajno sma okrenula radio stanicu Sarajeva u kojem je dnevno pitanje bilo da li je je sarajevo jos uvijek olimpijski grad i dal se to jos osjeca u njegovom zraku...ah, neka je zenska napisala u sarjevu sad mozete vdiejti samo gospodu u trenirkama i fensi smensi cipelama, a da ne govorim da 70% Sarajeva drze sandžaklije..jos k tomu kad sam procitala u Fokusu na naslovnoj strani "Klizavo za Hrvate i Srbe" misleci na zelene kolnike koje su postavili u centru grada..pa k tomu mi i pada ova sad nova merlinova pjesma lijevo, desno, desno lijevo, gdje smo mi Sarajevo...otac mi je zivio i studirao u sarajevu nedavno je bio..kaze sve je isto, al nije isto kao nekad...

Nisam "visio" u Sarajevu,nisam ga bas puno obozavao.Prolazio sam usput stremeci ka Jadranu,bio u njemu za vrijeme olimpijske groznice,gledao uzivo Bojana Krizaja,razocaran sto je izgubio tjesio se Jurom Frankom koji je osvojio srebro za Yugu.Na velikom parkingu na Igmanu autobusi iz cijele Jugoslavije,Slovenci trube i iraju polku,srbi razvili kolo nasred parkinga,neko svira u gajde,svi prisutni,cuje se dalmatinski u blizini.Svi veseli.
Vracajuci se s Igmana svratim s prijateljima u Morica han na rostilj i casicu.Tu su novinari,tv ekipe,ljudi sa svih strana sviejta.Cuju se razni jezici ali atmosvera odlicna i vesela.Drotovi u hanu nam kazu ne ovim putem nije to put za fukare,tamo ide gospoda,tu su apartmani.Kao da su slutili da ce fukare uci u apartmane nedugo poslije olimpijade.
Dugo u noci smo trazili nas bus,pronasli ga i veseli se vratili kuci.
Ponekad razmotam fasciklu sa uspomenama,pozelim da vidim diplome koje smo dobili i ja i moja supruga kao sponzori zimskih olimpijskih igara u Sarajevu.Vucko jos ponosno gleda sa polica sa knjigama.Fotografije stoje uredno slozene u albume.Sve je tu,ali grad vise nije grad.Volio sam "Bijelo dugme", "Ambasadore","Indekse",uzivao u ljepotama fudbalske igre virtouza Siljkuta,FAzlagica,Musemica,Katalinskog,Sprece,Bukala,Sirce,Osima....Sta danas karakterise grad?
Atmosvera mrznje i primitivizma vraca grad u tamni vilajet,nove generacije sarajlija rastu u tj atmosveri.Ucmalost i duhovna bijeda caruju u gradu olimpijade.Grad etnicki cist,kazu nije jedini u Federaciji BiH ali grad je glavni grad BiH.Nista se ne poduzima da se to promijeni.Ne. Novi valovi mrznje i lazi izlaze iz usta sarajevske secijske garniture,nadajuci se da ce sponzori lazi napraviti od cijele BiH vilajet.
Nece.Tamo gdje svjetlost Hrista obasjava tamo vilajet nestaje.

U neka davna, davna vremena, bijaše jedna provincija. Jedni su govorili da je to zemlja mudraca, dobrih, plemenitih i učenih ljudi, a drugi pak da je to zemlja heretika, nevjernika i čudnih, vrlo čudnih ljudi. Bilo kako bilo, ali i jedni i drugi kazivali su o "Bosni", kao o raju.
Bješe to lijepe vrijeme GOGOO kada su "Anđeli" hodili Sarajevom,za razliku sada, .....A sada gradom hode oni koji vonju na davno uskislu otomansku imperiju i davno izgubljenu i zaboravljenu prošlost....
Sve ovo, do sada rečeno, a biješe to tako malo, moglo bi nam liciti na bajku, a i mi sami, dovraga, mogli smo nastaviti živjeti kao u bajci da se jednoga dana nad Sarajevom ne nadviše neki tmurni, crni oblaci... Oblaci, nošeni vjetrovima zla i opijeni crnim silama mraka bijede Arapskog istoka..

Postoji li nada za taj grad.Postoji li nada da ce u tom gradu osvanuti "svijetal" dan ili ce vjecno biti u "tami" vilajeta.Ima li nade da grad izrodi novu generaciju politicara koji ce pozeljeti svjetlost Evrope u zamjenu za tamu bliskog istoka.Ima li nade da "gradzani" prepoznaju put koji vodi ka svjetlosti,ili ce vjecno iz usta "gradzanskih" politicara koji sjede na minderima izlaziti mrznja.Ima li nade da se neko sjeti predaka koji su ljubili Krst Casni,da se sjeti da krv nije voda pa da se mrznjom moze sve izokrenuti,izmisliti u kratkom periodu i ispisati tomove nove i friske "historije".Da li postoji nada da ce "gradzani" poceti da cijene vlastita imena koja su dostigla zvijezde u knjizevnosti i umjetnosti,koji su ostavili zapise od koga su i ko su.Tu nema veze razlika u vjerovanju,porijeklo je slicno matematici.Pradjed,djed,otac,sin,unuk,praunuk,cukununuk.............
Da li je moguce da svi "gradzani" ne prepoznaju granice vlastitog i da srcano zele tudje.Da li moguce da se u ovo doba neko dosjeti da vrati davno umrlo carstvo,koje je od bivse brace napravilo raju i robove.Da li je moguce da danas neko ponovo zeli raju u BiH.
Ako otvorite kinder jaje sve je moguce.

....... "Ako ste to htjeli „Sarajlije“, eto vam, uživajte sad sami u svojoj sreći i zabavite se sami sobom. Samo nemojte se onda ljutiti kada vam ljudi sa strane kažu da ste se nazadovali, a ne napredovali da ste postali jedna besmislena Arapska kasabica." .....

Ukoliko u jednom gradu živi najmanje barem tri četvrtine pripadnika jedne nacije, ukoliko skoro svi oni obilježavaju muslimanske vjerske praznike, ukoliko se u njemu gotovo isključivo rađaju djeca kojima roditelji daju tradicionalno muslimanska imena, ukoliko visokotiražne Avazove stranice sa smrtovnicama mahom spominju "preseljenje na Ahiret", dok se još samo povremeno u Oslobođenju može naci obavijest o preminucu nekoga čije ime seže u kršćansku tradiciju, kada se samo rijetki sahranjuju kao ateisti, ako lokalne fudbalske klubove čine igrači čija imena odaju istu religioznu pripadnost, ako je nemoguće pojesti pizzu sa originalnim sastojcima (što uključuje i svinjsku šunku), onda je očito da grad nije multikonfesionalan. Dapače, to je muslimanski grad. Ovo su sve činjenice o kojima se ne može diskutovati. Ono što može biti predmet diskusije jeste da li je to dobro ili loše. Lično mislim da je to loše i takvo stanje brojnosti jednog naroda nad ostal dva u Sarajevu nije prirodno,već je produkt etničkog čišćenja i raznih pritisaka na Kršćanski puk da napusti grad. Mene u Sarajevu najviše zabrinjava maskirani kosmopolitanizam, vrhunac licemjerstva.
Koliko današnjih Sarajlija uopšte zna da je zgrada Likovne akademije nekada bila protestantska crkva? Već desetljećima nema više ko da se moli Bogu u ovoj građevini. Nestale su i sefardske sinagoge. Jedina preostala je izgrađena za Aškenaze. Danas je Jevreja toliko malo da su njihove interne diobe nebitne te Sefardi obavljaju svoju vjersku službu u aškenaskom hramu. Komunisti su tokom svoje vladavine odbijali priznati činjenice da ljudi i nisu baš u tolikoj bratskoj ljubavi kao što se prikazivalo. Završili su, baš kao i sve ostale elite iz prošlosti, na smetljištu historije.

U Sarajevu MORA biti i svinjetine, MORA biti i pizza sa šunkom, MORAJU se praviti i crkve (i katolicke i pravoslavne)... Ako se to ne dogodi, crno se piše Sarajevu i Bosni i Hercegovini.
Želja odredjenih ljudi je jaka, njihova moć u ovom momentu velika, ali svačije je bilo i prošlo. Proći će i njihovo jer Sarajevo nikad nije bio Muslimanski grad. Niti će ikada biti!
Postojali su, postoje i postojaće samo POKUŠAJI da ono to postane .... da li ????

Neki političari nisu ništa ispunili. Neki koriste nacionalnu vrlo primitivnu retoriku radi unitarnog ustroja BiH. Oni ne pokušavaju sa porukama dostići do mozga, nego do srca ljudi. A većina njih koji prihvataju unitarnu politiku je veoma kratkovidna, osjetljiva i lako podliježe njihovim slatkim pričicama, a možeš ovo pročitati kao i bajkama.
Ja u o ovom momentu vidim Bosanski unitarizam kao najveću prijetnju mira u BiH i kao destabilizirajući faktor koji može dovesti do raspada države BiH.
Bosanski unitarizam bi donio novo etničko čišćenje dva konstutivna naroda koji je bitisao na ovim prostorima od vajkada.Najveće kukavičije jaje koje se podmeće u ruke Srba i Hrvata od protagonista unitarizma je: „pa oni imaju rezervne domovine“. Zar to nije sramni akt koji poziva na etničko čišćenje. Smatram da bi takvo otvoreno pozivanje na etničko čišćenje konstutivnih naroda trebalo zakonom procesuirati i ne dozvoliti ponovno sijanje mržnje na ovim prostorima.
Ovdje u BiH se izmišljaju i neke nove nacionalnosti kao Bosanski-Pravoslavac, te Bosanski-Katolik, te „Bosanaci i Hercegovci“ što je isto pogubno sa nepredvidivim katastrofalnim posledicama po sve narode u BiH. Nametati ljudima nacionalnost mislim da je to nakardna posebnost u BiH.Narodi imaju svoju nacionalnost, kulturu, običaje i tradiciju koju stiču rođenjem i koja se baštini kroz vijekove.
Stvarno mislim da definicijom "zajedničke nacije" svi gube i niko ništa ne dobiva, a i time tradicije BiH i njena šarolikost stvarana kroz vijekove na najgrublji način se baca pod noge..
Iz mog ugla nemam ništa protiv da entiteti vrše popise. Za ekonomski i socialni razvoj BiH je potreban popis stanovnistva na cijeloj teritoriji BiH. Ali stalno dezavuisanje od strane nekih treba da presječe OHR i visoki predstavnik u BiH i da organizuju popis stanovništva pod njihovom kontrolom.
U cilju decentralizacije BiH odnosno očuvanja mira na ovim prostorima imam prijedlog da se Mostar proglasi kao administrativni centar FBiH, a Sarajevo kao distrikt i kao glavni administrativni centar države BiH.
Time bi se Sarajevu vratile one blještave čari od prije rata, na neki način on bi postao ponovno kosmopolitski grad što objektivno treba da i bude. Jer Sarajevo je grad: Bošnjaka, Srba i Hrvata po zadnjem popisu iz 1991. godine. Svi narodi su se dosta odricali kroz razne vidove doprinosa za njegov razvoj i stoga svi imaju isto pravo na život u njemu prema svojim specifičnim osobinama koje krase svaki narod.
Međunarodna kancelarija osnovana radi sprovođenja i učvršćivanja mira u BiH ne poduzima ništa kad je u pitanju BiH unitarizam, ili gotovo ništa. Do sada nijednom visoko pozicioniranom političaru koji sije sjeme zla unitarizma nije zabranjeno javno političko djelovanje.Za razliku, od političara u BiH čije je djelovanje išlo od centra su završili u zatvorima. Država BiH ima dosta problema, koje može riješiti ako su svi spremni tražiti i naći konzenzus i kompromis. Zapravo i čari normalnog života su u kompromisu.Men’ se čini da je izgleda Lajčak bio u pravu kad je rekao da se u BiH spremnost na kompromis gleda kao neka slabost.
Dakle, budućnost BiH vidim samo u konstutivnosti njenih naroda u dva eniteta.
Svi apstinenti unitarizma u BiH se doživljavaju kao državni neprijatelji No1 od strane nekih i zato ovaj tekst je kao moj skromni prilog razbijanja stereotipne predrasude prema onima koji djeluju od centra.

Stanovništvo Grada Sarajeva godina popisa 1991. 1981. 1971.

Muslimani 259,470 (49,23%) 189,139 (42,16%) 161,088 (44,81%) -1991. 1981. 1971.
Srbi 157,143 (29,81%) 132,646 (29,57%) 130,138 (36,20%) -1991. 1981. 1971.
Hrvati 34,873 (6,61%) 36,714 (8,18%) 41,354 (11,50%) -1991. 1981. 1971.
Jugosloveni 56,470 (10,71%) 71,523 (15,94%) 13,551 (3,76%) -1991. 1981. 1971.
ostali i nepoznato 19,093 (3,62%) 18,497 (4,12%) 13,321 (3,70%) -1991. 1981. 1971.
ukupno 527,049; 448519; 359,452-1991. 1981. 1971.


Danas se procjenjuje da u gradu Sarajevo živi ispod 10 000 Srba, Hrvata i ostalih neBošnjaka.Pa vi dobro razmislite da li je bilo etničkog čišćenja u Sarajevu?

Vid pritiska na neBošnajčku populaciju:
Nedavni pokušaj Sarajevskih političara da zaokruže proces "ozelenjavanja" glavnog grada BiH tako što će i trotoare ofarbati u omiljenu boju bošnjačke elite, dobio je krajnje neslavan epilog. I pored toga što su najavljivani kao atrakcija, zeleni trotoari u samom centru Sarajeva su već nakon dvadesetak dana od završetka radova počeli da se pretvaraju u prašinu. Ispostavilo se da, takozvani epoksidni trotoari, na samo da nisu otporni na smrzavanje, već nisu dorasli ni ljetnjim sarajevskim kišama.
Podsjećamo da je, iako su Sarajevske vlasti tvrdile da je riječ o evropskom trendu, njihov potez farbanja trotoara zelenom bojom rezultirao povećanim nadzorom ovog grada od strane CIA. S druge strane, bojenje trotoara glavnog grada BiH u zeleno izazvalo je buru reakcija kod svih Sarajlija nebošnjačke nacionalnosti, ali i kod Srba i Hrvata u celoj BiH.

A neki pak kažu: da su zeleni trotoari u centru Sarajeva počeli propadati zbog toga što je većina Bošnjaka bojkotovala "obične" trotoare, želeći da gazi samo po zelenim......

Međutim, sreća u nesreći je da radove farbanja nije izvodilo neko Srpsko ili Hrvatsko preduzeće, jer bi ih optužili za sabotažu, a možda bi i zatvorili rukovodne ljude tih preduzeća.

Noćas će majko jecati gitara
a moje misli našem Sarajevu poći...
kad zvijezde gasnu budi se nada
sa novim jutrom bol će možda proći.
pod ovim nebom što nudi snove
i gdje za srećom, srce dugo luta
oči su našle, skrivenu stazu,
ali za dušu moju nema puta...
Sarajevo to je bol, i čežnja srca mog...
tužna su pisma, ko jutra ova,
ali u srcu mome živi nada,
da ću još jednom u smiraj dana,
slušati pjesmu, zvona moga grada...
besane noći i gorko vino,
uz neki osmijeh što ga nisam htio,
sutra ću majko u krilu tvome
priznati sve što oduvijek sam bio.

Zasto su u svjetu pa i na balkanu svi zaboravili na simbol grada Sarajeva "VUCKO".? imao sam priliku da naidjem na mnoge druge oznake i te medice cukice i sta vec od drugih zemalja koje su bile domacini olimpijskih igara al od VUCKA ni dlake(ako ih je i imao) !eto neznam ni kakav je bio!morat cu angazovat kakvu komsinicu da ocerupamo nekog sarova i sasijemo vucka!!tako bi mladjem narastaju mogao da objasnim da su i u Sarajevu bile zimske ol igre!!!!

Novi primitivizam neobičan supkulturni pokret rođen je u Sarajevu sredinom osamdesetih godina dvadesetog veka,kao da su dr. Nele and co naslutili da će primitivizam biti oficijalna kultura današnjeg Sarajeva.
Novi primitivizam kao kultni pokret toga vremena nastao sa jedinim ciljem da se odupre surogat kulturi krkana i „polutana“. Polutani su u žargonu nedocivilizovani primitivci a smatrano je da Sarajevu prijeti veća opasnost od njih nego od seljačina, radi njihove lažne priče.
Nahranih stjenice, umakoh lavovima, pojedoše me primitivci, riječi izuzetno aktuelne za sadašnju sliku stanja u Sarajevu.
Sarajevo je pod svoje okrilje primilo više od 100 hiljada izbjeglica, pretezno iz istočne Bosne, odnosno Rogatice, Žepe, Višegrada, Foče i okolnih sela. Niti oni na grad niti grad na njih nikako da se priviknu.A zato je grad moralo napustiti preko 100 hiljada civilizovanih a nadasve obrazovanih ljudi koji su u sebi imali urođenu crtu urbanog, koju su kroz vijekove nasledili od svojih predaka iz 4 carstva sa kojima je Sarajevo živjelo manje u sukobu a više u blagom obliku koformizma.
Više nije nikakva rijetkost ako u centru grada u ono još malo preostalih zelenih površina koje su se nekad parkovi zvali, vidite kako pasu krave, ponekog konja ili pak čitava stada koza i ovaca.
Kultura življenja ispod civilizacijskog nivoa, smeće se gomila i po pravilu čeka da ga neko drugi očisti, u gužvama pred tramvajskim stanicama čućete dosljake kako viču: "ne guratje se ljudi biće još tramvajova".
Tu je i brojni, uticajni Sandžački lobi. Diriguju švercom deviza, prodajom i preprodajom svakojake robe. Moćni su, kažu, u privrednim, političkim, pa i armijskim strukturama grada. Ilustruje to i slijedeća anegdota: susreću se dvojica Sandžaklija i ne pitaju se "kako si?" već "a gdje ti komanduješ?"
Starije Sarajlije, koliko ih još ima i koje, i inače, niko ni za šta ne pita, gunđaju i kažu da je ovako bilo i poslije završetka drugog svjetskog rata. Nemoćni da išta izmjene zaključuju mudro: "proćiće i to". Ali, za razliku od ovog, postoji i drugi, rušilački, agresivni primitivizam. Počelo je rušenjem spomenika Vasi Pelagiću.
Za obaranje ogromne kamene gromade od spomenika trebalo je bez sumnje mnogo muke i mnogo buke, pa i ako se ovaj spomenik nalazio na samo desetak metara od zgrade Predsjedništva čije je obezbjeđenje ravno „pentagonskom“, niti je ko čuo, niti ko šta vidio!?
Na red su onda došli spomenici Petru Kočiću, Silviju Strahimiru Kranjčeviću, Branku Ćopić, Ivi Andrić. Isak Samokovlija izlijepljen je krečom, na spomeniku Meš Selimović napisana krupna slova SDA.Pa su onda na red došla šelnučenja i iživljavanja po grobljima Srba, Hrvata i Jevreja. Srkavljenje spomenika po grobljima ove tri konfesije je u toku i odvija se svom silinom kako bi što prije završili zacrtani posao.
Vidjevši da je đavo odnio šalu i da slična sudbina čeka i preostale spomenike, nadležne gradske vlasti su pokupile i pohranile preostale biste, tako da je danas Sarajevo grad bez spomenika.
Ili možda pod izgovorom vandalizma su ih sklonili za sva vremena.
Najzakulisanija igra zbila se ipak sa spomenikom Đuri Pucaru, prvom čovjeku BiH u njenih 30 posljeratnih godina. Ogromna bronzana statua koja je stajala pred nekadašnjom zgradom Centralnog komiteta je srušena, ležala tu kao ruglo određeno vrijeme, zatim vjerovatno smještena u neke podrumske prostorije, da bi odatle bila bačena kraj kontejnera Druge gimnazije. Djelovala je sablasno, baš kao da je u pitanju ljudski leš. Zanimljivo da niti u jednom od ovih slučajeva nije reagovao ni SUBNOR, ni udruženje književnika. Da li iz straha, oportunizma ili solidarnosti, zaključite sami.
Naravno, od agresivnog primitivizma nisu stradali samo vrijedni spomenici kulture i istorije, već su iznutra očupani mnogi instituti, laboratorije i bolnice od kojih su samo kosturi ostali.

Simptomatično je da niti jedan počinilac ovih nedjelja nije uhvaćen, pa prema tome ni suđen.

Krenulo se od Principovog mosta,preimenovan u Ferdinadov.Tako je okupator
Bosne i Hercegovine dobio spomenik,istina nije on prvi,mnogi iz turskog vakta dobise ulice,zgrade,institucije,bez imalo istorijskog stida,smjenjujuci velicine Ive Andrica,Mese Selimovica,Isaka Samokovlije,Branka Copica,Petra Kocica,Alekse Santica i mnogo drugih.Vrh Bosna nikako da postane pitomi grad kakav je nekad bio,valjda i zbog samog znacenja imena koje mu je dodijeljeno u turki vakat.A narod ko narod trpi i ceka bolja vremena.Kao sto rekose stare sarajlije: I to ce proci.
O ljudima koji su zaduzili grad i koji su ispisali istoriju grada i cijele BiH,o njihovim zaslugama,mogucim spomenicima,stadionima,domovima kulture,skverovima,dvoranama ni govora.Koliko znam samo je jedan zasluzan dobio priznanje.Mirza Delibasic.I niko vise.A mnogo je velikana koji vise nisu tu.Neke je Spas spomenuo,o nekima sam ja pisao,nekih se nismo sjetili. Sve u svemu bolje je da se sarajlije sjete i oduze.To njima pripada.